Translate

Претражи овај блог

Укупно приказа странице

Петар Божовић: Нисмо ни осетили када су нам извадили мозак

недеља, 24. март 2013.

STARI DVORAC / Radivoj Šajtinac




 
Ovo se odbija ko roj mušica
S krečnog lica čuvara objekta
-Samo da detetu razjasnim
Priču o polileju
Sam ću,ne treba mi  niko
Potrebna je staklu ljudska pomoć
I kad ga pravi i kad ga slaže
 i kad ga bruši,čisti i polira
 Znam gde je rupa u zidu
I u njoj kalem debelog užeta
Kojim se spušta i podiže

Ne veruje da u je u svakom visuljku
Ista umanjena slika
Tvrdi,naivno,da su delići delići
Staklići sličice,različite
I da je tako i s velikim svetlom.
Žižka po žižka,iskra po iskra,sev po sev

Ne shvata ništa prilika
U ragastovu
Više reaguje suvi rasad cveća i lijandera
U velikim konzervama
Bivšeg mesa,voća, povrća
Prisećanja i drugih prerađevina

Pobediće, biće u pravu neutešni
nepoučeni
nestrpljivi potomak

I dok ga povlači dole s velikog.
kamenog stepeništa
onako scenski,skoro freskovito
uveren da će dečija nervozna
pobediti kao uvek


očinsko uho,dostojno trenutka
ništa manje podetinjeno
čuje odozgo jedini i presudni
bezpogovorni razlog
čuje izdah slaboplaćenog čuvarkuće

gazdu a ne mene
kupca a ne čuvara

i niz  steprnice ko slivajuća voda
proklizi preteći,brzosmrzavajući led
odustajanja

iz nečeg običnog ,ko šetnja i znatiželja
šetnje s detetom ili izbegavanjem dosade
evo scene -  biblijske  scenografije i
pune hlada,nejasnoća i  sitnog
caklećeg nezadovoljstva

sve je tuđe,i sve je nečije
i vlasništvo i očinstvo
samo  je očinstvo pohlepna poezija
i zbunjivanje zdravih izvšilaca u radu i strpljenju

dete već vidi sunce
na dvorišnom proplanku
čuvar se okreće enterijeru,radnom mestu,
službenoj pozi i sudbini

sad, zbijen na jedno mesto
gust kao podsmešljiva posramljenost,
ceo se neoklasicistički portik
naduo od kamenog,krečnog.drvenog,
starogvozdenog kiča
i gledajući odozdo
u svakom slučaju silazeći,
zdanje gubi geometriju,oblike
i stamenost
i viori
nejasan.maglovit
ko izvrnuti džep

to je ta sklonost
podele unutrašnjih monologa sa svim i svakim
ta nepažnja,neodgovornost,nedoraslost
koja iscenira
patetične poduhvate,podizanje i spuštanje
ogromne staklene suknje
čudom očuvanog polileja

nisu bitni delići,staklići
nauk o svetlu i odrazu
ni davno, ni staklo
bitan je moj nalik tebi,retki dokaz
igranja na istom,tajnom mestu
tvoj nalik meni
bez obzira na memlu i smaranje

prilika da se ne otimamo ni  oko sličnosti
ni oko razlike

 da te ne prisvajam,ne smeštam
u one konzerve na rubu kamene ograde
po stubovima,nišama ,naslonima,panjevima

raspričane su biljke,
nuhvatljive ptice,zvuci i drveće,
spolja je samouka sloboda
i dar koji se nebesno prizemljuje

ovo sam hteo da bude bez umornih čula
da prvo začuješ  sitnu zvonjavu
tih visuljaka,
vrvež tih listića
i tek onda
otvoriš oko ako ti se učini da išta pamtiš
iz naših iznenadnih šetnji
od mog slučajnog vaspitanja
.
Htedoh te upoznati s nepotrebnom stranom
Radoznalosti
Nekorisnim ozarenjem,
Nečim što je jače
I od moje  prve sperme i
Od mog  poslednjeg  objašnjenja
Ne tražeči ničiju pomoć
Da onako zadihan ko da
Podižem i spuštam giljotinu
Tebi približavam malecni nauk o svetlu
I svoju do tvog rođenja
Čuvanu tajnu
Kako sam u nekoj
Od svojih  prošlosti
U tvojim godinama
U nekom danu velikog krečenja
Ovog istog zdanja
Slučajno,kao danas
Zalutao ovamo
I ukrao staklenu laticu
Srećan što sam sebi zauvek
Spakovao džepni praznik

I ja tad bejah potomak ali sam
Možda je onaj koji bi me dovde doveo
Na nekom drugom mestu,
u nekom drugom razlogu
potrebi ,možda misiji,
bio na isti ovakav način raspet
na nekom strmom stepeniku
a iznutra umesto zlatastih tapiserija,
srebrnih svećnjaka i ramova,
cveća, kristala i kobalta
u svetiljku iznad njegovog lica
oblu prašnjavu,muvama posranu krušku
ogledao se crnobeli izgladneli
poslušni skup,odeven u iste mimike,bore i poglede

kad god sam ubrano-ukradeno vadio iz džepa,
otkrivao okolnoj daljoj ili bliskoj svetlosti
uvek to beše mesto,trenutak i znak
onoga što se istovremeno zbiva

tako sam propisao,tako sam propevao
zbog te mrve stakla bez prošlosti i budućnosti



reći ćeš,bio si sam,
bez podvižništva,
teške podrške
mizanscena,analogije i rekvizita


ali,samo u sebi
da ti ne čuješ
što ne znači i ne osetiš,
sam ili ne.

I ti ces poropisati,propevadti

 Onim što si mi
Zanet ili  nestrpljiv, iščupao iz ramena
Vodeći me niz strepenište,okrenut
Svojoj
I samo svojoj
imovini na osvetljenom prolanku

ruka je,ruka,znam
i ona je na kraju pisanja


taj dan,doduše, ne prestaje
traje,zvoni,cakli i opseda,
reže čudovišta restauracije
senči tron vlasnika i kupca
i ne vraćaju mi drugu ruku
s vrha onog stepeništa,
onu koja vuče konop
i ne piše.


субота, 2. март 2013.

Вапај; рукописи, рукописи: шта са њима?



Знак препознавања


Poštovani!



U prilogu Vam šaljem moju elektroničku knjigu CILJ JE PUT SAM.

Zanima me koliko bi koštalo kod Vas tiskanje ove moje knjige. Slike

i crteži u boji, A5 format, u 500, 300 ili 100 primjeraka.



Važna napomena: Kako nisam u posjedu novca ja neznam hoće li

mi biti pružena mogućnost i dali ću biti te sreće, da me se sponzorira

sa strane. Za promociju knjige trebalo bi mi otisnuti za prvu ruku jedno
20-50 primjeraka.

Promociju knjige trebalo bi dobro osmisliti, medijski pratiti i oglasiti u što većoj mjeri po radi distribucije i prodaje knjige... Tiskanje knjige, distribucija, prodaja bila bi Vaša, uz Vaš angažman i mogućnosti koje vam stoje na raspolaganju.

Od autorskog prava i prodanih knjiga, dobio bih onaj iznos koji meni
za to pripada.



Molim Vas odgovorite na ovo moje pismo, jer knjiga je osebujna ipo svemu sudeći mnogima kontraverzna, zanimljiva i intrigantna... Knjiga predstavlja  štivo koje se čita u dahu i ne ispušta iz ruku, do zadnjeg retka. Mladima je prema svemu sudeci jako zanimljiva.



Srdačno Vas pozdravljam!

U Rijeci 07.02.2013. godine                Borivoj Bukva

  ________________


Biografija B.B.

Borivoj Bukva rođen je 10. studenog 1948. u Karlovcu.
Završio je Srednju tehničku i Višu strojarsku školu u Karlovcu
1971. Po struci je inženjer strojarstva.
Član je raznih društava i organizacija, Društva haiku pje-
snika - Rijeka, Hrvatskog književnog društva - Rijeka. Član je
Teozofskog društva, jedan od organizatora “Kampa ljubitelja
prirode i drevnih mudrosti GOZD” u Gozd Martuljku, Sloveni-
ja. Prakticira Tai Chi, jogger je i planinar, maratonac, pretrčao
je Venecijanski maraton 1993. Bavi se ezoterijom.
Osim haiku poezije i poezije, također piše i prozna dijela.
Objavio je do sada 19 knjiga.
Jedan je od urednika “Karoline Riječke”,
Slikarstvom se intenzivnije počinje baviti 1984. Bio je
učenik likovnog pedagoga, akademskog slikara dr.sc.Bogomila
Karlavarisa od 1986. godine. Izlagao je na 52. samostalne i 202.
kolektivne izložbe u zemlji i inozemstvu. Ilustrator je i urednik
više knjiga, autor mnogobrojnih haiga crteža.
Dobitnik je više priznanja i nagrada za svoje stvaralaštvo.
Do sad je 140 puta darivao krv, predsjednik Republike Hr-
vatske Stjepan Mesić odlikovao ga Ordenom Danice Hrvatske s
likom Katarine Zrinske.

__
Predgovor

U vrijeme u kojem živimo, materijalistički determinirano,
podvojeno doba neprestanih borbi i žudnje za posjedovanjem
s jedne strane i duhovne odvojenosti s druge, pravo je zado-
voljstvo upoznati nekog kao što je Borivoj Bukva. Zanesenjak,
poeta, slikar, istraživač u svijetu duhovnosti i rubnih područja
znanosti, ezoterik, planinar, maratonac, humanitarac i još mno-
go toga.
Ideal osobe koju sve zanima, nemiran duh u vječitoj po-
trazi, svestran u svim pogledima, pravi renesansni čovjek. I kad
bolje razmislim, iz pozicije urednika ove knjižice, čini se nemo-
gućim navesti sva područja njegovih interesa, a kamoli upustiti
se u imalo podrobnije i ozbiljnije istraživanje navedenog. Zbog
toga je ova knjiga tako i zamišljena: kao nepretenciozan, na tre-
nutke čak pomalo nelektoriran podsjetnik i presjek kroz samo
neke od ideja, razmatranja i aktivnoti koja okupiraju ovog plod-
nog riječkog autora.
Tako u njenom prvom dijelu nailazimo na Živjeti u sjeni
stvarnosti - svjesnost tragača, tekst već ranije objavljen u auto-
rovoj knjizi New age u sjeni borova i Cilj je put sâm, objavljen
u časopisu Stella, dvije svojevrsne rasprave o školi života kroz
koju svi kročimo na svom putu prema spoznaji, tekstove prepu-
ne zanimljivih razmatranja iz psihologije, ezoterije, duhovnosti,
ali isto tako i slobodnih aktivnosti, sporta, pa naravno i ljubavi,
te najveće umjetnikove muze i nadahnuća. Tekstovima je dalje
pridodan program predavanja i tečajeva koji se nameću kao lo-
gičan slijed osobnog samorazvoja na putu potrage.
Drugi dio knjige ulazi u domenu autorova umjetnička stva-
ranja. Tako u njemu imamo kraći izbor iz Bukvina haiku opu-
sa, neodvojiva iskaza njegova zen umjetnička senzibiliteta, jer
svi koji poznaju Borivoja Bukvu znaju da je on pravi haijin ili
pjesnik koji ne samo da piše već i živi haiku, doživljava svijet i
život oko sebe na haiku-način, tojest ponaša se na način kakav
dolikuje haijinu. Kao pjesnik on je iskren, istinit, u japanskom
značenju riječi, on je makoto. Posljednjih desetak stranica knji-
ge kratak je prikaz autorova likovna izraza, od strane kritičara
ocjenjenog samo najvišim ocjenama.

I na koncu pitanje: tko je Borivoj Bukva?

Inspiracija, prijatelj, a prije svega toplo i ljudski jednostav-
no: Boro, čovjek velika srca!

Ugodno vam čitanje uz misao da je cilj ili ono čemu teži-
mo, zapravo isto toliko važno kao i put kojim ćemo do ostva-
renja te težnje doći. A doći ćemo sigurno. Jedino što moramo
učiniti je, upustiti se u potragu.

Robert A.Vrbnjak
  _______  
      Напомена Управника "Сазвежђа ЗАВЕТИНЕ"
       Није ово прво писмо које смо добили са простора бивше СФРЈ.Добијамо их и из Канаде, Аустралије, Америке, са свих оних простора на планети Земљи где живе људи који разумеју српско - хрватски језик, и пишу и читају на њему. Неки нас моле ово, неки оно; ми се не бавимо процењивањем шт. трошкова за штампање рукописа; већ успостављањем планетарних мостова културе и књижевности. И као и многи други, и традиционални и Веб издавачи, у тешком смо положају, у коме је очигледно и Господин Буква. Зато и објављујемо ово писмо, које смо прочитали као неку врсту вапаја, не само Господина Букве, него и многих других писаца широм бивше СФРЈ, али и Европа и света, - писаца који нису у близини власти, кланова....Помозите им, ако сте у ситуацији да то можете!
 (2. марта у Београду 2013)

    
         

Мирослав Лукић

Белатукадруз , Бела Тукадруз